Pitanja i odgovori

Koja je primjena kontraazimuta?

Primjena kontraazumuta u planinarskoj orijentaciji je mala. To je pojam koji se provlači iz vojne orijentacistike prema kojoj su se nekada obrazovali i planinari. Ipak se u nekim slučajevima javlja i taj pojam, makar ga u opisu takvih situacija nije nužno i koristiti. Za opis je dovoljan i samo pojam azimut.
Na primjer, krećemo se u određenom smjeru (po azimutu) po području gdje nema značajnijih objekata na terenu koji bi pomogli u orijentaciji. Ali između nas i našeg cilja nalazi se neka prepreka, npr. jezerce, pa pravocrtno kretanje po azimutu nije moguće i tu prepreku treba zaobići. Tu je lako skrenuti sa smjera kretanja. Zato se prvo na kompasu postavi željeni azimut, zatim se na polaznoj točci postavi neka oznaka (npr. zabodeni štap), pa se onda u daljnjem kretanju zaobiđe to jezerce. Na drugoj strani jezera pogledom se potraži postavljena oznaka. Ona sada treba biti u smjeru suprotnom od kretanja, odnosno u kontraazimutu. Da bi to bilo treba se kretati se lijevo-desno od približnog smjera putovanja te doći na ono mjesto kada se, pazite, JUŽNI kraj igle kompasa poklopi sa oznakom sjevera kompasa (sjetimo se: razlika azimut – kontraazimut je 180˚, a isto tako razlika smjera sjever-jug je 180˚). Tada se ta oznaka nalazi u kontraazimutu od smjera kretanja. Pri tom kretanju kompas treba držati tako da je uvijek usmjeren prema oznaci. Isto tako se pri tome nikako ne smije okretati prsten kompasa koji je već ranije postavljen na željeni azimut.
Kada se dođe u zadani pravac dalje se kretanje nastavlja u istom zadanom smjeru (po azimutu).
Početak stranicesigurnost-orijentacijePrimjena kontraazumuta u planinarskoj orijentaciji je mala. To je pojam koji se provlači iz vojne orijentacistike prema kojoj su se nekada obrazovali i planinari. Ipak se u nekim slučajevima javlja i taj pojam, makar ga u opisu takvih situacija nije nužno i koristiti. Za opis je dovoljan i samo pojam azimut.
Na primjer, krećemo se u određenom smjeru (po azimutu) po području gdje nema značajnijih objekata na terenu koji bi pomogli u orijentaciji. Ali između nas i našeg cilja nalazi se neka prepreka, npr. jezerce, pa pravocrtno kretanje po azimutu nije moguće i tu prepreku treba zaobići. Tu je lako skrenuti sa smjera kretanja. Zato se prvo na kompasu postavi željeni azimut, zatim se na polaznoj točci postavi neka oznaka (npr. zabodeni štap), pa se onda u daljnjem kretanju zaobiđe to jezerce. Na drugoj strani jezera pogledom se potraži postavljena oznaka. Ona sada treba biti u smjeru suprotnom od kretanja, odnosno u kontraazimutu. Da bi to bilo treba se kretati se lijevo-desno od približnog smjera putovanja te doći na ono mjesto kada se, pazite, JUŽNI kraj igle kompasa poklopi sa oznakom sjevera kompasa (sjetimo se: razlika azimut – kontraazimut je 180˚, a isto tako razlika smjera sjever-jug je 180˚). Tada se ta oznaka nalazi u kontraazimutu od smjera kretanja. Pri tom kretanju kompas treba držati tako da je uvijek usmjeren prema oznaci. Isto tako se pri tome nikako ne smije okretati prsten kompasa koji je već ranije postavljen na željeni azimut.
Kada se dođe u zadani pravac dalje se kretanje nastavlja u istom zadanom smjeru (po azimutu).
Početak stranice

Koja je svrha orijentiranja karte?

Orijentiranjem karte postiže se to da se vizualno i bez drugih pomagala (kompas) mogu prepoznati objekti u prirodi prema poznatim objektima na karti i, obratno, prema poznatim objektima u prirodi mogu se prepoznati objekti na karti. Drugim riječima, kada se na orijentiranoj karti pogleda neki objekt, podizanjem pogleda u istom smjeru vidjet će se taj objekt i u prirodi.
Početak stranice

Da li je kod određivanja azimuta na karti kartu potrebno orijentirati (usjeveriti ) ?

Kod određivanje smjerova (azimuta) na karti orijentiranje (usjeverivanje) nije potrebno. Bilo kako kartu okrenemo smjerovi i kutevi na karti se ne mijenjaju. Ako određujemo azimut na karti kao numeričku veličinu onda nam vizualno uspoređivanje nije potrebno i samo oduzima vrijeme, a može biti i nespretno u slučaju kiše ili jakog vjetra. Pogotovo nema smisla orijentirati kartu u prostorijama jer iz njih ne vidimo okolni teren.
Kada se azimut određuje na karti igla kompasa ne igra nikakvu ulogu jer se ravnamo prema sjeveru karte. Za određivanje azimuta na karti isto tako može poslužiti i obični školski kutomjer.
Određivanje azimuta je postupak kojim se određuje kut kao numerička vrijednost koju možemo upotrijebiti za određivanje smjera i prepoznavanje objekata, u prirodi ili na karti. Orijentiranje karte je postupak kojim bez mjerenja moguće prepoznati objekte na karti i/ili u prirodi vizualnim uspoređivanjem.
Početak stranice

Koji je najpouzdaniji način orijentacije?

Postoje razni načini, metode i tehnike orijentacije. Neke su novijeg doba a neke od davnina služe dobro još i danas. No ni jednu od njih ne treba uzeti zdravo za gotovo. Treba znati kada mogu dobro poslužiti a kada podbaciti. Pa hajde da vidimo koliko su pouzdane.
Počnimo prvo sa najnovijom: satelitska navigacija. Pa nije ni tako nova. Razvija se već nekoliko desetljeća i dosegla je pristojnu točnost i pouzdanost. O točnosti ne treba posebno govoriti: i više je nego dovoljna za rekreacijski boravak u prirodi. No što se pouzdanosti tiče tu treba paziti. Naravno, sve zavisi o kvaliteti radio signala na kojem se i temelji. Gusta šuma, duboki usjeci, unutrašnjost građevina sve su to mjesta gdje je signal znatno oslabljen. Rezultat toga može biti potpuna nemogućnost određivanja položaja ili krivo određivanje položaja. Najgore je kada smo uvjereni da imamo točnu informaciju a ona to nije. Veliki utjecaj na navigaciju putem satelita imaju povremene masivne erupcije na Suncu koje ka Zemlji šalju veliku količinu zračenja. To zračenje može poremetiti radio komunikaciju i prouzročiti kvarove na komunikacijskim uređajima. Jedan manje poznati utjecaj na satelitsku navigaciju je i namjerno ometanje signala. Evidentirana su područja u svijetu gdje su dokazana ili postoji sumnja u takva namjerna ometanja. Za primjer: zadnji takav slučaj poznat iz sredstava informiranja je iz 2019. godine kada su Sirijci (navodno) ometali navigaciju u istočnom Sredozemlju što su doživjeli pomorci i piloti. No više sustava donosi i veću sigurnost. Sam GPS bio je dosta ranjiv ali sa 4 nezavisna globalna sustava u funkciji (GPS, GNSS, BDS, Galileo) satelitska navigacija postaje mnogo pouzdanija. Na kraju, ne treba zaboraviti da satelitska navigacija ne radi bez ispravnog uređaja. Na na putovanju su uvijek mogući kvarovi ili pražnjenje baterije pa i o tome treba voditi računa.
Kompas se smatra pouzdanim sredstvom orijentacije, po nekima i najpouzdanijim, no to baš i nije tako. Rad kompasa zasniva se na činjenici da naša planeta ima magnetsko polje sa dva pola prema kojima pokazuje igla kompasa. Orijentacija se bazira na geografskim polovima a kompas koristi zbog pretpostavke da se geografski i magnetski polovi poklapaju. No pretpostavka nije točna. Polovi jesu blizu ali se ne poklapaju. I ne samo to nego magnetski polovi neprestano mijenjaju mjesto – putuju. U zadnje vrijeme i mnogo brže nego prije, pa se bilježi promjena od 50-tak kilometara godišnje. To znači da magnetska igla ima otklon od smjera prema geografskom polu i taj otklon zove ‘magnetska deklinacija’. O deklinaciji zaista treba voditi računa već prema tome gdje se nalazimo jer na nekim područjima Zemljine površine može biti jako velika. Druga značajna prirodna pojava su amomalije magnetskog polja na određenim područjima Zemlje. Na takvim mjestima igla kompasa ne pokazuje prema magnetskim polovima. Otočić Jabuka na našem Jadranu je jedno od takvih mjesta. O famoznom Bermudskom trokutu da se i ne govori. Tamo kompasi jednostavno polude (navodno). Slijedeća prirodna pojava je koja mijenja magnetsko polje je geomagnetska oluja. Nastaje kao posljedica povremenog pojačanog zračenja sa Sunca i može poremetiti rad kompasa ali i prouzročiti kvarove na raznim uređajima te električnoj mreži. Uz prirodne pojave koje utječu na rad kompasa su i one nastale djelovanjem čovjeka. To su prvenstveno velike električne instalacije. Stanite sa kompasom kraj tramvajske pruge i pričekajte da naiđe tramvaj. I na kraju, u radu sa kompasom isti treba držati podalje od metalnih predmeta. Ne djeluju svi metali na iglu kompasa ali nikada ne znamo od čega su metalni predmeti napravljeni. Uza sve kompas ostaje jedno od osnovnih sredstava orijentacije u prirodi. Zašto? Pa ne treba baterije. I još jedna napomena: ne vjerujte kompasima ugrađenim u mobilne telefone.
Geografska karta je sredstvo orijentacije od pamtivjeka. Počeci izrade karata sežu daleko u prošlost, vjerojatno do vremena kada je čovjek i počeo likovno izražavati. Od davnina je bilo važno zabilježiti položaj izvora vode ili mjesta gdje se divljač sakuplja. No pouzdanost karata uvijek je ovisila o tome koliko su kvalitetne informacije na kojima se baziraju te o znanju i vještini onoga koji kartu izrađuje. A čak i danas, uz svu dostupnu tehnologiju i kvalitetne ljudske resurse, greške su moguće. To ovdje govorim ne iz razloga da kritiziran kartografe čiji trud izuzeno cijenim nego iz razloga što je to činjenica na koju treba računati. Uvijek na umu treba imati i mogućnost da karta u nekom svom detalju ima grešku. Sigurno je da veću vjerodostojnost imaju karte napravljene od stručnih osoba i institucija. Karte sa Interneta treba koristiti s oprezom. Slijedeći izvor netočnosti su promjene na terenu. Tijekom samog procesa izrade karte dogode se promjene koje kartu već pri izdavanju čine zastarjelom. To je činjenica koju moramo prihvatiti inače karte ne bi imalo smisla niti izrađivati. Današnja tehnologija vrlo brzo mijenja situaciju u prirodi pa nemojmo kriviti kartografe ako negdje naiđemo na cestu ili drugi objekt koji na karti nije ucrtan. Za čitanje karata potrebno je znati protumačiti znakove na karti. Ipak, karta će nam biti najveći prijatelj u kretanju u prirodi jer će uglavno svatko, na temelju intuicije i nekog općeg znanja, moći protumačiti bar dio onoga što karta govori. Za široku publiku namijenjene su jednostavne karte sa samo osnovnim informacijama dok se za one detaljnije karte treba i odgovarajuća kartografska ‘pismenost’.
Građevine i razne prirodne pojave. Mahovina, godovi drveta, sakralni objekti … nekada su se i oni spominjali kao sredstvo orijentacije. Međutim, nikako, baš nikako, se ne treba u to pouzdavati. Zato se tu i nema puno što za reći.
Putokazi i oznake. U načelu im se može vjerovati. Ali ako se primjeti oštećenje ili da su loše učvršćeni treba posumnjati u vjerodostojnost. Najpouzdanije su oznake na nepomičnoj podlozi kao planinarske markacije na drvetu ili stijeni.
Usmene upute. I jesu i nisu orijentacija. Orijentacija su jednako toliko kao i naše kretanje po stanu iz prostorije u prostoriju. Ali takve upute često nam mogu pomoći. Sjetimo se izreke: “Kartu čitaj i seljaka pitaj”. Na terenu ćemo se često naći u prilici da koga upitam za smjer puta. Tu razlikujem 5 vrsti ljudi koji nam mogu dati odgovor: a) oni koji znaju pa nam objasne, b) oni koji znaju ali ne znaju objasniti, c) oni koji ne znaju ali se prave da znaju, d) oni koji namjerno govore neistinu i e) oni koji ne znaju i to priznaju. Oni koji govore neistinu su opasni ali, ruku na srce, takve još nisam sreo i ostavljam ih samo kao mogućnost. Uglavnom sam se uvjerio u benevolentnost ljudi koji žele pomoći. Zapravo su najopasniji oni tipa c) koji zbog svog, eto, uvrnutog karaktera ne žele priznati ni sebi ni drugima da ne znaju. Čak to i ne rade namjerno ili iz zlobe. Zato s ljudima oprezno. No svemu tome ima lijeka: treba pitati više osoba, pa ako im se iskazi slažu …
Nebeska tijela. Jedan od najstarijih oblika navigacije i orijentacije je pomoću nebeskih tijela. Nebeska tijela – zvijezde, Sunce, Mjesec, na nebu su od nastanka Zemlje. Ljudi su ih uočili a isto tako i periodičke pojave vezane uz njih pa su ih počeli koristiti u orijentaciji i navigaciji, jednako kao i u drugim područjima života. Sretna okolnost je što blizu sjevernog nebeskog pola imamo zvijezdu Sjevernjaču. Iako nije sasvim u polu dovoljno je blizu da služi za orijentaciju. Spretni putnici u prošlosti daleko su bolje poznavali zvijezde i zviježđa i to znanje im je omogućavalo da se odluče na daleka putovanja a da se sa njih i vrate. Stanje u Svemiru nije fiksirano, i tamo se sve kreće. Zato današnja slika neba nije onakva kakva je bila prije 2 ili 3 tisuće godina. Ali za našeg kratkog života brzina tih promjena je takva da možemo smatrati kao da je nema. Zato orijentaciju putem nebeskih tijela možemo smatrati najpouzdanijom. Bar dok je nebo vedro.
Početak stranice